Arno Allan Penzias
Američki fizičar i radioastronom
Arno Allan Penzias (/ˈpɛnziəs/; (26. aprila, 1933 - 22 januara 2024.) bio je američki fizičar, radio astronom i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku. Zajedno s Robertom Woodrowom Wilsonom otkrio je pozadinsko kosmičko mikrovalno zračenje, što je pomoglo u uspostavi teorije kosmologije Velikog praska.
Arno Allan Penzias | |
---|---|
Rođenje | Minhen, Nacistička Njemačka | 26. april 1933.
Smrt | 2. januar 2024 San Francisco, SAD | (90 godina)
Državljanstvo | Američko |
Polje | Fizičar |
Institucija | Univerzitet Columbia |
Alma mater | Univerzitet Columbia |
Poznat(a) po | Pozadinsko kosmičko mikrovalno zračenje |
Istaknute nagrade | Henry Draper medalja (1977) Nobelova nagrada za fiziku (1978) Harold Pender nagrada (1991) IRI medalja (1998) |
Biografija
urediRođen je u Münchenu u Njemačkoj, sin Justine (rođene Eisenreich) i Karla Penziasa, koji je vodio kožarski posao.[1][2] Njegovi baka i djed došli su u Minhen iz Poljske i bili su među vođama Reichenbach Strasse Shul. Sa šest godina, on i njegov brat Gunther bili su među jevrejskom djecom evakuiranom u Britaniju u sklopu spasilačke operacije Kindertransport. Nešto kasnije, njegovi roditelji su pobjegli iz nacističke Njemačke u SAD, a porodica se 1940. smjestila u Garment District u New Yorku. Godine 1946. postao je naturalizirani državljanin Sjedinjenih Država. Završio je srednju tehničku školu u Brooklynu[3] a nakon što je upisao studij hemije na City College u New Yorku, promijenio je smjer i diplomirao fiziku 1954, pri čemu je bio pri vrhu svoje klase.
Nakon diplomiranja, dvije godine je služio kao oficir za radar u Signalnom korpusu američke vojske. To ga je dovelo do istraživačkog asistenta u Laboratoriji za zračenje Univerziteta Columbia, koja je tada bila intenzivno uključena u mikrotalasnu fiziku. Radio je pod Charlesom Townesom, koji je kasnije izumio maser.
Zatim se upisao kao apsolvent na Columbiji 1956. On je doktorirao fiziku na Univerzitetu Columbia 1962.[4]
Penzias je nastavio raditi u Bell Labs-u u Holmdelu, New Jersey, gdje je s Robertom Woodrowom Wilsonom radio na ultra osjetljivim kriogenim mikrotalasnim prijemnicima, namijenjenim za posmatranje u radio astronomiji. 1964, prilikom izgradnje svog najosjetljivijeg sistema antena/prijemnik, par je naišao na radio smetnje koje nisu mogli objasniti.[5] Bio je daleko manje energičan od zračenja koje je odašiljao Mliječni put, i bio je izotropan, pa su pretpostavili da njihov instrument podliježe smetnjama zemaljskih izvora. Pokušali su, a zatim odbacili, hipotezu da je radio šum dopirao iz New Yorka. Pregled mikrotalasne antene pokazala je da je bila puna izmeta slijepih miševa i golubova (koje je Penzias opisao kao "bijeli dielektrični materijal"). Nakon što su oni uklonili nakupljeni gnoj, buka je ostala. Odbacivši sve izvore smetnji, kontaktirao je Roberta Dickea, koji je sugerisao da je to možda pozadinsko zračenje predviđeno nekim kosmološkim teorijama. Par se složio s Dickeom da objavi uporedna pisma u Astrophysical Journal-u, pri čemu su Penzias i Wilson opisali svoja zapažanja[6] a Dicke sugerirao tumačenje kao kosmičko mikrotalasno pozadinsko zračenje (CMB), radio ostatak Velikog praska.[7] To je omogućilo astronomima da potvrde Veliki prasak i isprave mnoge svoje prethodne pretpostavke o tome.
Izabran je za saradnika Američke akademije nauka i umjetnosti i Nacionalne akademije nauka 1975.[8][9] Penzias i Wilson dobili su Nobelovu nagradu 1978. podijelivši je s Pyotrom Leonidovičem Kapitsom (Kapicin rad o fizici niskih temperatura nije bio povezan s Penziasom i Wilsonovim). Njih dvojica su 1977. dobili medalju Henry Draper Nacionalne akademije nauka.[10] Penzias je 1979. dobio nagradu Zlatna ploča Američke akademije postignuća.[11] Također je dobitnik Nagrade za izvrsnost u New Yorku. Godine 1998. od Instituta za industrijska istraživanja odlikovan je IRI medaljom.
Dana 26. aprila 2019. Nürnberger Astronomische Gesellschaft e. V. (NAG) je otvorio 3-metarski radio teleskop u Regiomontanus-Sternwarte, javnoj opservatoriji u Nürnbergu, i posvetio ovaj instrument Arnu Penziasu.
Bio je stanovnik Highland Parka, New Jersey.[12] Imao je sina Davida i dvije kćerke, dr Mindy Penzias Dirks, i Rabbi Shifra (Laurie) Weiss-Penzias.[13][14] radio je kao preduzetnički partner u preduzeću New Enterprise Associates.[15]
Preminuo je 22. januara 2024. od komplikacija Alchajmerove bolesti u San Franciscu, u 90. godini.[16]
Reference
uredi- ^ Notable Twentieth-century Scientists: L-R
- ^ "Arno Allan Penzias". HowStuffWorks. July 2010. Pristupljeno 26 November 2013.
- ^ "BTHS.com". Brooklyn Technical High School. Pristupljeno 18 March 2014.
- ^ "Arno Allan Penzias". IEEE Global History Network. IEEE. Pristupljeno 10 August 2011.
- ^ www.physics.org. "Nobel-prize winning accidents". Arhivirano s originala, 3 December 2013. Pristupljeno 24 April 2012.
- ^ Penzias, A.A.; Wilson, R.W. (1965). "A Measurement of Excess Antenna Temperature at 4080 Mc/s". Astrophysical Journal. 142: 419–421. Bibcode:1965ApJ...142..419P. doi:10.1086/148307.
- ^ Lehrer, Jonah (21 December 2009). "The Neuroscience of Screwing up". Wired. Arhivirano s originala, 29 December 2009. Pristupljeno 21 December 2009.
- ^ "Book of Members, 1780-2010: Chapter P" (PDF). American Academy of Arts and Sciences. Arhivirano (PDF) s originala, 15 May 2011. Pristupljeno 7 April 2011.
- ^ "Arno Penzias".
- ^ "Henry Draper Medal". National Academy of Sciences. Arhivirano s originala, 26 January 2013. Pristupljeno 24 February 2011.
- ^ "Golden Plate Awardees of the American Academy of Achievement". www.achievement.org. American Academy of Achievement.
- ^ Horner, Shirley (3 October 1993). "About Books". The New York Times. Pristupljeno 23 October 2009.
- ^ B Schlessinger, Bernard S. and June H., Who's Who of Nobel Prize Winners, 1901-1990, (Oryx Press, 1991) p. 203
- ^ Rabbi Jonathan Klein's Blog, Sept. 22, 2006
- ^ "Team / Arno Penzias". Arhivirano s originala, 28. 6. 2013. Pristupljeno 28. 9. 2021.
- ^ Hafner, Katie (January 22, 2014). "Arno A. Penzias, 90, Dies; Nobel Physicist Confirmed Big Bang Theory". The New York Times. Pristupljeno January 23, 2024.