Saladin (1138. - 4. mart 1193.) bio je muslimanski vojskovođa, a kasnije egipatski i sirijski sultan, osnivač dinastije Ajubida. Istorija ga pamti kao čoveka koji je preoteo Jerusalim od krstaša.

Saladin
Sultan Egipta i Sirije
Vladavina1174–1193
Krundiba1174, Kairo
Puno imeṢalāḥ ad-Dīn Yūsuf ibn Ayyūb
Rođen/acca. 1137–1138
Mjesto rođenjaTikrit, Irak[1]
Umro/la4. mart 1193. (starost 55–56)
Mjesto smrtiDamask, Sirija
SahranaOmejidska džamija, Damask, Sirija
PrethodnikNur ad-Din Zangi
NasljednikAl-Afdal (Sirija)
Al-Aziz Uthman (Egipat)
DinastijaAjubidi
OtacNajm ad-Dīn Ayyūb
Vjeroispovjestislam
Crtež Saladina

Saladin je bio Kurd, rođen u Tikritu, na tlu današnjeg Iraka, a njegovo pravo ime bilo je Salah ad-Din Jusuf. Već u četrnaestoj godini pridružio se članovima svoje porodice koji su bili u službi sirijskog vladara Nuredina. Između 1164. i 1169. godine istakao se u borbama protiv krstaša u Egiptu. Shvatio je kakvu ima moć i odlučio da sirijskom vladaru uskrati poslušnost. Postavši komandant sirijske vojske i egipatski vezir, Saladin je ujedinio Egipat, veći deo Sirije i gornju Mesopotamiju. Posle smrti sirijskog vladara 1174. godine, proglasio se sultanom Sirije i Egipta. Uspeo je da pridobije vojske obližnjih zemalja i krenuo u napad na krstaše. Godine 1187. počinje kampanju protiv hrišćana, revoltiran zarobljavanjem kćerke. Iste godine se odigrala bitka kod Hitina u kojoj je potpuno porazio i zarobio jerusalimskog kralja Gi Lizinjana, surovo poubijao templare i hospitalce, zauzeo Akru, čitavu Palestinu. Zauzeo je, sporazumno, Jerusalim, u to vreme prestonicu Jerusalimske kraljevine (1099-1291). Pokušao je da zauzme Tir, ali je podigao opsadu jer je grad snadbevan sa mora. Ipak, 1192. godine sklopio je svojevrsni mirovni sporazum sa engleskim kraljem Ričardom I Lavljim Srcem; dogovor je omogućavao krstašima da ponovo osnuju svoje kraljevinu Jerusalim na palestinsko-sirijskoj obali, ali je Jerusalim ostao muslimanski. Saladin je umro u Damasku 4. marta 1193. godine posle kratke bolesti. Imao je pedeset pet godina.

Bitka kod Hitinauredi

Ova bitka se odigrala 3-4. jula 1187. godine, počela je u petak, sveti muslimanski dan i dan koji je Salahu bio omiljen za borbu. Izmamio je krstaše daleko izvan utvrđenja u pustinju, gde su po njih kobni bili žeć i vrućna. Krstaška vojska koja je brojala 25000 ljudi bila je potpuno uništena. Istaknuti zarobljenik je bio Luj de Gizinjak, Jerusalimski kralj, koga je Saladin ljubazno dočekao. Njegovog druga Režinalda od Šationa, narušitelja mira i čoveka koji je pljačkao karavane koji su imali dozvolu za trgovinu sustigla je grozna sudbina, pogubljen je.Nedugo nakon toga Jerusalim je kapitulirao, 2. oktobra. Saladin je ušao u grad a hrišćani su bili prestrašeni, međutim, Saladin je zabranio bilo kakvo iživljavanje na hrišćanima. Zauzimanje Jerusalima podiglo je Saladinov ugled, pa je on ostao zapamćen kao jedan od najvećih muslimanskih vladara.

Reagovanje krstašauredi

Pad Jerusalima Zapadna Evropa nije posmatrala mirno, ona se odmah pripremala za odgovor. Prvi je sa velikom vojskom, negde oko 100 000, krenuo Fridrih kralj Nemačke, ali se utopio kada je prelazio jednu reku u Kilikiji, pa se njegova velika vojska uglavnom vratila kući, neki su ipak ostali i pomogli Ričardu Lavljeg Srca, kralju Engleske. Opseli su Akru, i nakon duge opsade skoro 2 godine Akra je pala. Ričard je zarobio oko 3000 muslimana, i tražio je za njih otkup i vraćanje svetog krsta. Međutim Saladin je oklevao da plati i da da sveti krst. Ričard je izgubio strpljenje i pogubio je zarobljenike. To je izazvalo bes muslimana, naravno i Saladinov koji je sa zarobljenim hrišćanima u Jerusalimu postupio potpuno suprotno. Sklopljen je mir 2.novembra 1192. godine. po kojem obala Svete zemlje pripada krstašima, a unutrašnjost muslimanima, i hodočasnici u Jerusalim ne smiju se zlostavljati.

Referenceuredi

Vanjske vezeuredi